Pisanje kao price u trecem licu.. ali sve je ovo sinocnje desavanje. Da se ne zaboravi :) I neka se zna, volim ga vise od svega.
Nije vise mogla izdrzati pritisak. Mucilo ju je sve to danima, nocima.. Nije zeljela to da uradi i trudila se da ostane prisebna. Trudila se da ne izgubi kontrolu i kaze najteze rijeci.. ali pritisak u njoj je bio prevelik. Krenula je bujica rijeci, a uspjela je samo da izusti one najteze: "Raskidam" - i tada se sve u njoj slomilo. On je samo sutio i na kraju izgovorio jedno pisljivo "Dobro." sto ju je natjeralo da se okrene i suti. Sutjela je i plakala sa nebom. Kisa je ljevala kao iz kabla, a on nije primijetio njene suze, tihe jecaje. Pitao ju je da li je tuzna, ljuta.. ona nije nista odgovarala, pa je vise nije ni pitao. Par minuta kasnije okrenula se, a on je shvatio sve. Nije mogla da sakrije crne linije od sminke na njenim jos uvijek vlaznim obrazima. "Imas nesto na licu" - rekao je sa nesigurnim osmijehom, pokusavajuci da je nasmije. A njoj je bilo samo gore. Samo je zeljela da ga zagrli i nikada ne ispusta. Zamisljala kako ce je svakog casa moliti da se pomire, da opet bude njegova.. sve je ostalo samo na mislima.. "Evo ga, prilazi, sigurno ce se to ostvariiti!" razmisljala je i ostala razocarana kada joj je samo htio obrisati obraz. Na foru ga je zagrlila. Skamenio se. "Okej, smijes me zagrliti." ali se ubrzo izvukao iz zagrljaja.
*kasnije*
Krenuli su prema njenom neboderu. Nije bio daleko, samo nekoliko minuta hoda. Njoj su se ti minuti cinili kao sati koji nikada nece proci. Nikada u zivotu joj koraci nisu bili toliko teski, kao da je za njih zavezala utege. Kajala se.. a on se ponasao kao da se nista nije desilo. Nije mogla da vjeruje kako moze da bude tako hladan, haman neljudski. Odjednom je poceo da prica dok je ona gutala knedle. Rekao joj je sve sto nikada nije ocekivala da ce od njega cuti.
"Zelim da budem sam, da se udaljim od svega. Ne zelim da imam djevojku, to je prevelika obaveza za mene. Izvini, ali zaista ne mogu. Nemoj me pogresno shvatiti, ali mi najbolje funkcionisemo kao prijatelji. Zelim da to i ostanemo. Nemoj odmah sve osudjivati na propast, ovo sve sto se veceras desilo ne znaci da se nikad necemo vidjeti, cuti.. ne znaci da te necu pustiti da me zagrlis i poljubis."
"Ne znam sta da kazem. Ja tebe ne zelim samo kao prijatelja, jer je moja ljubav prema tebi puno veca i sama pomisao na to da si mi blizu, a tako daleko me frustrira. A posto si rekao da ti ne treba niko, da zelis da budes sam samo dokazuje da me ne volis i da me ne zelis u svom zivotu. Ti si meni potreban, ali ne zelim da ti budem prepreka ni u cemu."
*sutnja* "Nisam rekao da te ne volim, naprotiv. Zelim da se udaljim jer mislim da je tako bolje za sviju. Ja sam kreten, a ne zelim da se ti patis samnom.."
"Ja sam bila i jos uvijek sam spremna da te prihvatim takvog kakav si.. ali kako god ti zelis. Krivo mi je sto sam ono uradila.. i necu moci bez tebe .."
"Hoces. Potrudi se."
"Necu. Moram sada da idem."
"Da i sad se neces htjeti ni pozdraviti.."
"Ne znam sta da ti kazem. Necu, jer ne mogu."
*dosla je do lifta*
"Cao." rekla je ne pogledavsi ga ulazeci u lift.
"Cao."
- vrata lifta su se zatvorila i iz nje je krenula kisa suza, jaca nego sto je iz neba padala to vece. Usla je u kucu brzo i zatvorila se u sobu. Odjednom, osjetila je vibraciju. Pogledavsi na mobitel vidjela je njegovo ime i malu slicicu poruke. Srce joj je lupalo kao ludo.. U poruci je pisalo:
" Ne zelim da raskinemo. promijenila si se i to me je mucilo.. Molim te vrati sebe, staru sebe - sretnu i uvijek nasmijanu. Nemam vise na racunu.. i volim te ipak, znas.. <3 Laku noc"
Srce joj je stalo. Nije znala sta da uradi i samo mu je napisala "Volim te." i to je bio kraj nocne more. Kraj straha da ga je zauvijek izgubila. Shvatila je da je sretna ipak, da ima srece u zivotu. Da je dobila jos jednu priliku da ispravi greske.. i da nikada vise nece pozeljeti onog starog Zutog jer ima nekog ko je istinski voli.
Sretna je opet. I nikada vise nece dopustiti da dodje do toga. NIKADA!
